„Wallahi, jedan od omladinaca mi je prišao, i uvijek bi me posjećivao. Volio me, a bio je jordanac. Uzeo je Šukri Mustafu za vođu, i postao je fasciniran njegovim idejama. Nikada nisam vidio mladost koja se tako čvrsto držala za svoju vjeru kao ovaj. Bio je student farmacije, i nekada bi dolazio u Kairo da samnom završi svoj post. Jednoga dana, nakon što je upoznao Šukri Mustafu, došao je meni da me posjeti. Odpočeo je govorom, a ja sam ušao u diskusiju sa njim. Najednom, bilo je vrijeme za namaz. Primjetio sam da mu je bilo protiv volje da klanja iza mene, pa sam mu rekao: „Molim te, vodi nas u namazu.“ Te bi on prišao naprijed i vodio nas u namazu. Naposlijetku, svaki bi se puta ja pomjerio naprijed da vodim namaz, a on bi rekao da je putnik (pa da umjesto mene on vodi namaz). Stoga sam ga upitao, direktno, „Šta ti misliš o meni?“, On je upitao: „Želiš li da budem iskren sa tobom?“
Ja sam rekao: „Da, budi iskren.“On reče: „Smatram da si nevjernik.“Ja sam upitao: „Zašto sinko, u čemu je stvar?“On odgovori: „Ti si od Ihvan al-Muslimin.“Rekao sam: „Dobro“Nastavio je: „Svi u Ihvan al-Muslimin su nevjernici.“Upitao sam: „Zašto?“Rekao je: „Jer oni ne tekfire al-Hudajbija, nevjernika.“ (Al-Hudajbi, Allah mu se smilovao, bio je učenjak Ihvania koji je bio uhapšen od strtane 'Abd an-Nasir. Iako je sam 'Abd an-Nasira smatrao nevjernikom, kada je bio mučen u zatvoru i upitan da li je Abd an-Nasir nevjernik, on bi odgovarao: „Šta bismo postigli kada bismo ili nebismo ga proglasili nevjernikom?“ – rekavši ovo iz mudrosti kako bi izbjegao da se od njegova vlastita jezika išta zabilježi protiv njega. Tako je Šukrijina grupa protekfirila al-Hudajbia zbog odgovora koji je dao, koji nije sadržavao eksplicitni tekfir Abd an-Nasira. Išli su čak i dalje, proglašavajući Ihvana nevjernikom jer ne tekfiri al-Hudajbia).Zamislite! Sa takvom lahkoćom! Rekao sam mu: „Dođi, daj da ti ispričam: aš-Šafi'i i Ahmed bin Hambel imali su različita mišljenja o onome koji ostavlja namaz radi svoje ljenosti. Aš-Šafi'a bi rekao da takav nije nevjernik, a Ahmed bi govorio da je takav nevjernik, zatim bi oko toga debatirali, a da ni jedan od njih drugog ne proglaso nevjernikom.“SubhanAllah! Zbog njegova ekstremnog žara i emocija, on mi reče, egzaktno ovim riječima: „Da sam ja bio prisutan, i da sam ja debatirao sa aš-Šafi'om, a on odbijao da učini tekfir, ja bi aš-Šafi'u proglasio nevjernikom.“Rekao sam: „Nema ni moći ni snage osim kod Allaha. Mi smo završili. Napolje odavde. Ako je dotle došlo, onda smo mi završili.“I da, na kraju se zapetljao sa Šikri Mustafom, i dobio petnaest godina pritvora i dan danas je u zatvoru. To su, radi njihovog manjkavog znanja, jednostavna omladina sa mnogo žara, i srca ove omladine načinjena su da bi slijedila svoje strasti.“ ('Fi Dhilal Surat at-Tawba'; str. 104)
Šejh Abdullah Azzam
The comment section is restricted to members only.
