ISLAMIKA

Imam Taberi rhm., kaže: „A oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli i nevjerovanje osnažili i razdor među vjernike unijeli“ – kako ne bi svi vjernici klanjali na jednome mjestu, u mesdžidu Kuba'u – „pripremajući je za onoga koji se protivu Allaha i Njegova Poslanika još od ranije borio“ – tj. za Ebu Amira – „sigurno će se zaklinjati: "Mi smo samo dobro željeli"- a Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci!“

Svaki mesdžid/džamija koji je napravljen radi nanošenja štete muslimanima ili iz licemjerstva ili radi popularnosti - na kraju ispada da je u pitanju „mesdžidud-dirar“! Allah dž.š., se kasnije obraća Allahovom Poslaniku s.a.w.s., slijedećim riječima: „Muhammede, nemoj obavljati namaz u tom mesdžidu/džamiji koju su ovi licemjeri napravili radi nanošenja štete muslimanima i radi unošenja razdora među vjernicima, i radi pripremanja iste za službu osobi koja je otprije bila poznata za neprijateljstvu prema Allahu i Njegovom Poslaniku s.a.w.s..

Potom se Allah dž.š., zaklinje riječima: „Džamija čiji su temelji, već od prvoga dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista više zaslužuje da u njoj obavaljaš molitvu. U njoj su ljudi koji se vole često prati, a Allah voli one koji se mnogo čiste!“ (Pogledaj: Tefsirul-Taberi, 6/473.)

Imam Ibnu Kesir rhm., kaže: „Oni koji su takvu džamiju napravili – sigurno će se zaklinjti: „Mi smo samo dobro željeli!“ – tj. naš cilj i naša namjera su bili dobri, ali istina je bila suprotna! Tu džamiju su otvorili kako bi naštetili džamiji Kuba, - zbog nevjerstva prema Allahu dž.š., i radi unošenja razdora među vjernicima, i radi pripremanja iste za osobu koja je otprije bila poznata po ratovanju protivu Allaha i Njegova Poslanika - s.a.w.s., a to je bio Ebu Amir pokvarenjak, kojeg su tamo zvali imenom „asketa-pobožnjak“, Allahovo prokletstvo i la'anet neka je na njega!

„Ti u njoj nemoj nikada molitvu/namaz obaviti!“ – ovo je zabrana Allahovom Poslaniku i cijelom islamskom ummetu da u takvoj džamiji klanjaju, nukajući ga na obavljanje namaza u mesdžidu Kuba'u, koji je od prvog dana na bogobojaznosti napravljen, i na pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku s.a.w.s., radi očuvanja jedinstva vjernika, i radi očuvanja islama i njegovih sljedbenika!“ (Tefsir Ibnu Kesir, 2/510.)

Imam Ševkani rhm., kaže: „Allah dž.š., nas obaviještava o poticajima i razlozima gradnje ovakvog mesdžida, pa kaže:

1. El-Dirar – nanošenje štete drugima.

2. El-Kufr – nevjerstvo u Allaha dž.š., i oholjenje nad sljedbenicima islama, jer su gradnjom takve džamije imali namjeru okuražiti i ojačati djelovanje licemjera.

3. El-Tefrik – razbijanje vjernika, i unošenje razdora u njihove redove, jer su željeli to da vjernici napuste džamiju Kuba, kako bi oslabio džemat muslimana, i kako bi im jedinstvo razbili, i međusobnu povezanost i ljubav.

4. Pripremanje terena za djelovanje osobe koja je od ranije bila poznata po neprijateljstvu prema Allahu i Njegovom Poslaniku s.a.w.s. – a u pitanju je Ebu Amir asketa/pobožnjak!?

„Sigurno će se zaklinjti: „Mi smo samo dobro željeli!“ – tj. imali smo za cilj samo činjenje dobra i pomaganje muslimana, ali im je Allah dž.š., odgovorio: „Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci!“ – u njihovim zakletvama!

Zatim, Allah dž.š., zabranjuje Poslaniku s.a.w.s., da klanja namaz u takvoj štetočinskoj džamiji, pa kaže: „Ti u njoj nemoj nikada molitvu/namaz obaviti!“ – ni u jednom vaktu ne smiješ u njoj namaz klanjati. Allah dž.š., i pojašnjava razlog zabrane klanjanja namaza u takvoj džamiji, pa kaže: „Džamija čiji su temelji, već od prvoga dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista više zaslužuje da u njoj obavaljaš namaz/molitvu!“ – tj. džamija koja je napravljena na temeljima bogobojaznosti i čuvanja od Allahove kazne!“ (Pogledaj: Fethul-Kadir, 2/585.)

Imam Begavi rhm., kaže: „Ovaj ajet je objavljen zbog nekolicine munafika koji su napravili džamiju – kojom su imali namjeru štetu nanijeti džamiji Kuba. Bilo ih je dvanaestoro, i to:

1. Vedi'ah b. Sabit

2. Džuzam b. Halid – nanjegovom imanju je pravljen ovaj mesdžid.

3. Sa'alebeh b. Hatib

4. Džarija b. Amir – s njegova dva sina:

5. Medžme'a

6. Zejd

7. Ma'ateb b. Kušejr

8. Abbad b. Hanif – brat Sehla b. Hanifa

9. Ebu Habibeh b. el-Ez'ar

10. Nebtel b. el-Haris

11. Bedždžad b. Osman, i čovjek po imenu

12. Bahzedž.

Ova dvanaestorica su pravila džamiju-štetočinu, radi:

1. Nanošenja zla i štete vjernicima.

2. Nevjerstva u Allaha i Poslanika.

3. Unošenja nereda i razdora međ' vjernicima.

Tada su svi muslimani klanjali na jednome mjestu tj. u džamiji Kuba, pa su ovi brže-bolje prišli izgradnji druge džamije kako bi jedan dio vjernika klanjao tu namaze što će kasnije rezultirati razdorom i razilaženjem u stavu. Imamio im je Medžme'a b. Džarijeh.

Kada su završili sa izgradnjom džamije došli su Poslaniku s.a.w.s., u trenucima dok se on spremao u pohod na Tebuk, pa mu rekoše: Božiji Poslaniče, napravili smo džamiju zbog toga što smo bili u potrebi za njom, i zbog kišnih noćiju itd., pa smo željeli da nam dođeš i da nam klanjaš u njoj, i da nam proučiš dovu za berićet. Poslanik s.a.w.s., im reče: „Pred putem sam, pa ako dođemo s puta inša'allah, doćićemo vam, i klanjaćemo vam u džamiji.“

„Pripremajući je za onoga koji se protivu Allaha i Njegova Poslanika još prije borio“ – tj. za Ebu Amira asketu/pobožnjaka. Kada je Allahov Poslanik s.a.w.s., došao u Medinu, Ebu Amir mu reče: Šta je ovo s čim si nam došao? Reče: Došao sam sa hanifijjom - čistom Ibrahimovom vjerom. Ebu Amir reče: Mi smo sljedbenici te vjere. Poslanik s.a.w.s., reče: Ti nisi sljedbenik te vjere. Reče: Ja jesam, samo što si ti ubacio u tu vjeru ono što nije od nje! Poslanik s.a.w.s., mu reče: Ništa od toga ja nisam učinio, već sam je donio bijelu i čistu! Ebu Amir reče: Neka Allah ubije onoga koji laže od nas dvojice – izagnanog i samog. Poslanik s.a.w.s.: Amin – i nazva ga Ebu Amir Fasik!

U danu bitke na Uhudu Ebu Amir reče Poslaniku s.a.w.s.: Boriću se sa svakim ko se bude borio protivu tebe. To je činio sve do bitke na Hunejnu, jer je nakon poraza Hevazina pao u očaj i pobjegao je za Šam. Otuda je javio licemjerima da pripreme snage i oružja, i da mu naprave džamiju, jer će on otići Cezaru, vizantijskom kralju, koji će mu dati vojsku da sa njom dođe, i da otjera Muhammeda i njegove drugove. Napraviše mu džamiju dirar-štetočinu, u blizini mesdžida Kuba'a. Ovo je komentar dijela ajeta: „Pripremajući je za onoga koji se protivu Allaha i Njegova Poslanika još prije borio“ – to je Ebu Amir Fasik, kako bi im klanjao u povratku iz Šama. „Sigurno će se zaklinjati: "Mi smo samo dobro željeli" – muslimanima, i da olakšamo slabima i nemoćnima koji ne mogu ići u džamiju Allahova Poslanika s.a.w.s. - „a Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci.“ – u onome što zbore, i zbog čega se zaklinju.

Bilježi se da je Poslanik s.a.w.s., odsjeo u Zu Evanu u povratku sa Tebuka, u blizini Medine, pa su mu tu došli da ga zamole da im dođe u mesdžid. Viknu da mu se daodijelo, da se obuče i da im dođe u džamiju – ali bi preduhitren vahjom, gdje ga Allah dž.š., obaviještava o ciljevima „mesdžidud-dirara“. Poslanik s.a.w.s., tada pozva:

1. Malika b. el-Dahšema

2. Ma'ana b. 'Adijja

3. 'Amira b. el-Sekena

4. Vahšijja - ubicu hamzinog

... pa im reče: Idite ka toj džamiji, čiji su opslužitelji nasilnici, i srušite je i spalite. Odmah pođoše put džamije, sve dok ne dođoše do plemena Benu Salim b. Avf koji bijahu bliski Maliku b. el-Dahšemu. Malik reče: Pričekajte me da donesem vatrenu baklju iz moje familije. Ode i uze vatrenu baklju od palmine grane, i odoše ka džamiji. Uđoše u nju, kad u njoj zatekoše neke od njenih opslužitelja. Spališe džamiju i srušiše je, a oni što su klanjali u njoj se rasturiše. Poslanik s.a.w.s., je kasnije naredio da se od tog mjesta napravi deponija smeća gdje će se bacati džife i mrcine. Ebu Amir asketa je umro u sam i usamljen u izgnanstvu, u vizantijskom Šamu!

Bilježi se da je delegacija plemena Benu Amr b. Avf, koji su izgradili džamiju Kuba, došla kod Omer b. el-Hattaba r.a., za vrijeme njegova hilafeta, kada su tražili od njega da dozvoli Medžme'i b. Džariji da im imami u džamiji. Omer r.a., reče: Ne, tako mi ni'imeta oka! Zar on nije bio imam u džamiji dirar!? Medžme'a mu reče: O vođo pravovjernih, nemoj žuriti. Tako mi Allaha – klanjao sam kod njih ali nisam znao šta planiraju i kriju, a da sam znao ne bih kod njih klanjao. Bio sam dječak, koji je znao učiti Kur'an, a oni su bili stariji, i nisu znali učiti Kur'an. Klanjao sam, a nisam pomišljao ni na šta drugo osim da žele ibadetiti i približavati se Allahu dž.š., i opet naglašavam da nisam znao šta u dušama nose. Omer r.a., mu je prihvatio opravdanje, i povjerovao mu je, i naredio mu je da bude imam u džamiji Kuba.

'Ata rhm., kaže: Kada je za vrijeme Omera r.a., došlo do osvajanja brojnih oblasti i područja – Omer r.a., im je naređivao da prave džamije, i uz to bi im naređivao da u jednom gradu ne prave po dvije džamije, gdje će jedna biti na uštrp drugoj!“ (Pogledaj: Tefsir el-Begavi, 1/93.)

Imam Ibnul-Dževzi rhm., kaže: „Mufessiri kažu: Kada je pleme Benu Amr b. Avf izgradilo mesdžid Kuba, i pozvalo Poslanika s.a.w.s., na šta im se on odazvao, i klanjao im u džamiji – na tome im zavidješe njihovi saplemenici Benu Ganem b. Avf, a ujedno su bili jedni od ensarijskih munafika, pa se dogovoriše da i oni naprave jednu džamiju, gdje će pozvati Poslanika s.a.w.s., da klanja u njoj, a kasnije i Ebu Amira asketu.“ (Pogledaj: Zadul-Mesir, 3/500.)

Poznati mufessir šejh Ibnu Ašur rhm., kaže slijedeće: „Allah dž.š., se ovim ajetim srdi na određenu grupu ljudi tj. na grupu licemjera koji su izgradili džamiju u neposrednoj blizini džamije Kuba – s lošom namjerom, kako bi odbili jedan broj muslimana od džamije vjernika, i prebacili ih u svoj tabor i u svoju ličnu džamiju!“ (Pogledaj: Tefsir el-Tahrir vel-Tenvir, 1/1908.)

Imam Džessas rhm., kaže: „Cilj od izgradnje te džamije je bio razbijanje vjernika, i dijeljenje istih na dvije skupine, gdje će jedni klanjati na jednom mjestu, a drugi na drugom, kako bi se razjedinili, i kako bi nestalo među njima ljubavi – i kako bi kasnije mogli rahat udarati po Poslaniku s.a.w.s., i Islamu, gdje će se međusobno dogovarati i šurovati, bez ikakvog straha od ostalih muslimana, jer se oni poslije toga neće miješati sa njima. „Pripremajući je za onoga koji se protivu Allaha i Njegova Poslanika još prije borio“ – Ibnu Abbas i Mudžahid kažu: U pitanju je Ebu Amir fasik, poznatiji odranije kao asketa. Bio je žestok neprijatelj Allahovom Poslaniku s.a.w.s., iz inata i zavisti, zbog toga što mu je Poslanik s.a.w.s., povrijedio rijaset i vođstvo koje je uživao u plemenu Evs prije njegovog s.a.w.s., dolaska i hidžre ka Medini.

„Ti u njoj nemoj nikada molitvu/namaz obaviti!“ – u ovom ajetu je dokaz tome da je zabranjeno i haram klanjati u mesdžidu/džamiji koja je napravljena radi nanošenja štete i izazivanja nereda među vjernicima, i da je obaveza srušiti je zbog toga što je Allah dž.š., zabranio Poslaniku s.a.w.s., da klanja u takvoj džamiji, napravljenoj zbog izazivanja fesada i nanošenja štete muslimanima. Poslaniku s.a.w.s., je tako propisano i radi jedne vrste poniženja prema onima koji su takvo što pokušali, za razliku od džamija čiji su korijeni u startu zaliveni takvalukom i bogobojaznošću!“ (Pogledaj: Ahkamul-Kur'an, 4/367.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Selef – prve generacije ovoga ummeta, su mrzile obavljati namaz u džamijama sličnim spomenutoj džamiji; smatrali su da je stara džamija vrijednija od nove, jer je starija džamija udaljenija od mogućnosti da je napravljena radi štete za razliku od nove džamije za koju se je bojati da je takva, a starost džamije je ono što je za svaku pohvalu. Allah dž.š., kaže: „a poslije, njihovo mjesto je kraj Drevnoga/staroga hrama.“ (el-Hadždž, 33.); ili: „Prvi hram sagrađen za ljude jeste onaj u Bekki/Mekki, blagoslovljen je on i putokaz svim svjetovima.“ (Alu Imran, 96.) – starost objekta označava i mnogobrojnost ibadeta i bogoslužja obavljanog u njemu, što čini tu džamiju vrijednijom u odnosu na ostale!“ (Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 17/470.)

U interesu očuvanja sloge i zajedništva, što je neprikosnovena islamska obaveza, muslimani su dužni međusobno se uvažavati, praštati jedan drugom i imati razumijevanja i osjećaja za suprotne stavove i mišljenja. Opći interes, sloga i tolerancija moraju biti važniji od ličnih stavova i prohtjeva, jer Muhammed, a.s. u jednom hadisu lijepo veli: “Ja garantiram kuću u Džennetu onome ko napusti raspravu, pa makar bio u pravu.”

Musliman se treba ponositi onim što učini na putu zbijanja ljudi i učvršćivanju bratske ljubavi i solidarnosti, a nikako svojim doprinosom raditi na cijepanju džema‘ata i zajednice, jer to je zlo koje se ničim ne može opravdati i iza toga zla mogu stajati samo loše, a nikako dobre i iskrene namjere. Muhammed, s.a.w.s., je naredio da se sruši džamija poznata kao “Mesdžidu Dirar” jer je bila podignuta s ciljem izazivanja nesloge i razbijanja džema‘ata. To je jasna poruka svim muslimanima do Sudnjeg dana šta zapravo znači sijanje nesloge i razdora u jednom džema‘atu a i u široj zajednici.

Pjesnik el-Mu'arra el-Kanu',

u djelu „El-Vafi fil-Vefejat“, 1/1074.,

je izrekao stihove slijedeće sadržine:

„O vi što napraviste mesdžidud-dirar

Cicijaštvo njegovo je zaslužno ukora.

Da ste vi ti koji pozivate starome islamu

Bili bi ste od onih koji su u džamijama starim!“