S obzirom na to da smo svjedoci jednog veoma krupnog i značajnog događaja po islam i muslimane na Balkanu, koji se desio u našem bližem susjedstvu tj. proglašenja nove države i nezavisnosti Kosova i kosovskih muslimana, valjalo bi, na kratko, podsjetiti se na historijski tok kretanja samog islama i muslimanskih država u cjelini.
Islam po svojoj prirodi nije usredsrijeđen samo na budući svijet, duhovnost i religioznost, bez pridavanja pažnje ovosvjetskom poretku, životu i ostalim pitanjima. Allah dž.š., u Kur'ani-Kerimu, kaže: „I nastoj, time što ti je Allah dao, da stekneš onaj svijet, i ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.“ (el-Kasas, 77.)
Dakle, islam je mnogo širi pojam od onoga kako ga pojedinci razumjevaju, i on se bavi ljudskom individuom i ljudskim životom sa svim njegovim oblicima i dimenzijama. Islam je vjera vječita borba – kako borba za hajr i za dobro, tako i borba protivu šerra i zla - svih vrsta i tipova. Allah dž.š., govoreći o muslimanima, pogotovu onim prvim, kaže: „Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio na zemlji: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih djela odvraćate, i u Allaha vjerujete. A kada bi kršćani i jevreji ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih; ima ih koji su vjernici ali su većinom nevjernici.“ (Alu Imran, 110.)
Muhammed s.a.w.s., nije pristupio izgradnji formalne dunjalučke države - u Medini, sve dok nije dobro utvrdio fundamente islamske države u srcima i dušama prvih muslimana - u Mekki, i to je ono što je obaveza i što se traži od svakog muslimana poimenice – da islam, islamske propise i islamski šeri'at prvo izgradi kod sebe, u svom srcu i u svojoj duši, pa tek onda da pređe na svoje tijelo i dunjalučku formu, pa zatim na svoju familiju i ostalo okruženje.
Muslimanima zadnjeg perioda ne ide ovaj posao baš od ruke ali to nije bez razloga! Muslimani su krenuli praviti svoju kuću spasa naopačke od krova ka temelju tj. insistiraju i traže od ostalih da budu dobri a sami sebe preskaču. Da je nekako da se svi drugi pridržavaju islama i islamskih propisa pa će i on možda na kraju, kada bude vidio da nema kud, pridržavati se islama. Da je nekako drugi da rade a on da sjedi, drugi da dijele sadaku i imetak a on da čuva i slaže svoje pare, drugi da se zamaraju i uče, a on da šeta, drugi da se bore a on da bježi, drugi da rizikuju a on da je na sigurnom! Ovako, ne da se ne pravi država, već se na ovaj način ne može napraviti ni obična baklava!
Nevjerstvo, nepismenost, nepravda, zulum, nasilje, nemoral, ubistva, kriminal, kocka, krađe, laži, podmetanja, pronevjere, droga, alkohol, blud itd. – sve to nastaje usljed nedostatka iskrenih i učenih ljudi, i usljed nedostatka hrabrih i odvažnih ljudi koji smiju i umiju stati svemu navedenom na put; sve navedene bolesti nastaju usljed nedostatka donatora i džumertana koji će finansijski pomoći borbu za dobro kao i borbu protivu zla, i usljed nedostatka ljudi koji će biti za primjer i na koje se trebaju ogledati ostali kako se normalno jedan život živi. „Ko bude radio za ahiret – imaće i dunjaluk i ahiret, a ko bude radio samo za dunjaluk – izgubiće i dunjaluk i ahiret.“
Islamska država je pravi spoj između dunjaluka i ahireta, za razliku od kršćanstva – koji svoju pažnju usredsređuje na religiju i budući svijet, i za razliku od židovstva – koji svoju punu pažnju poklanja strastima, pohlepi i ovome svijetu. Dova koju svi učimo na zadnjem sjedenju u našim namazima, glasi: „Rabbena atina fid-dunja haseneten ve fil-ahireti haseneten ve kina azaben-nar.“ – „Gospodaru naš, daj nam na ovome svijetu dobro a i na budućem svijetu dobro, i sačuvaj nas džehennemske vatre.“
Dakle, islam kao država i muslimanska osobina državotvornosti je ono što Allah dž.š., traži od svakoga od nas, onoliko koliko je ko u stanju, i to je vrhunac kojem treba da streme svi muslimanski narodi, i to je ono čega se najviše plaše svi Allahovi neprijatelji, i nevjernici svih tipova i vrsta, koji ni pod koju cijenu muslimanima ne dozvoljavaju da dođu na tron državničke vlasti, čega moramo biti uvjek svjesni.
Za manje od stotinu godina nakon smrti Muhammeda s.a.w.s., islamska država se proširila od atlantskog okeana na zapadu do centralne azije na istoku. Država Abbasija, Mogula i Osmanlija su bila jedna od najvećih carstava koje pamti povijest čovječanstva.
Srednjovjekovna zapadna Evropa spašava se od mračnjaštva svoga i bijede u koju je zapala posredstvom jedne islamske Španije – Andaluzije – koja je udahnula novi život ostarjeloj zapadnoj Evropi koja je tada bila pred opštim raspadom, i tek u dodiru sa islamom i islamskom kulturom i Španijom – zapadna Evropa se podučila pismenosti i nauci, higijeni, ljepoti, redu, pravdi, humanizmu i renesansi!
Dolazak osmanlija i islama na prostore jugoistočne Evrope je druga milost po samu evropu kada ljepota šehadeta i tevhida, te milozvuci ezana sa vitkih munara, uz mozaičnu kaldrmu i paru sa toplih kupatila i hamama stižu sve do Beča, i krajnjih granica Grčke, Mađarske i Rumunije.
Muhammed s.a.w.s., i Islam su rahmet za sve svjetova i za sva stvorenja, kao što je Allah dž.š., rekao: „Nismo te poslali, o Muhammede, izuzev kao milost prema svim svjetovima!“
Nakon ovog perioda slave i veličine - koja je bila proizvod samo jake vjere, muslimani zadnjih nekoliko stoljeća preživljavaju određenu stagnaciju i nazadovanje - koja je nastala samo kao proizvod slabljenja šehadeta i vjere. Nastankom prvog svjetskog rata, preko 50 muslimanskih zemalja su najednom postale zarobljene, kolonizovane i podjarmljene od strane nevjerničkih sila poput Britanije, Francuske, Rusije, Holandije, Španije, Portugala, Grčke, Mađarske, Bugarske, Hrvatske, Srbije i Crne Gore.
Kada su muslimanske zemlje u pitanju gotovo sve su stekle nezavisnost ali je ta nezavisnost i dalje slaba i providna jer se pipe bivših vlasnika još nisu u potpunosti odlijepile sa kože tih zemalja. Što se Balkana tiče, djelomičnu slobodu su doživjele Bosna i Kosovo, nakon velikih žrtvi koje su za to položile, ali su i pored toga i dalje u nezavidnom položaju spram ostalih.
Preduslovi dobijanja islamske države:
Kada je u pitanju praktična sprovedba islamskog šeri'ata - najvećeg dobrog djela, i izgradnja jedne države po pravednim načelima i principima koje je Allah dž.š., objavio u Kur'anu i Sunnetu – sve to ima i svoje preduslove i šartove bez čijeg ostvarenja ne može opstati ni jedno dobro djelo a kamo li jedna država.
Da bi muslimani imali tjelesno-fizičku državu moraju prvo izgraditi kod sebe, u svojim dušama i srcima, jednu jaku imansko-vjersku državu, čiji se sistem sastoji iz sljedećeg:
1. Učenje i stjecanje korisnog znanja.
Allah dž.š., kaže: „Allah svjedoči da nema drugog boga osin Njega, a i meleki i učeni ljudi, i da On postupa pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!“ (Alu Imran, 18.); „Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, & stvara čovjeka od ugruška! & Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj & koji poučava peru, 5. koji čovjeka poučava onome što ne zna.“ (el-'Alek, 1-5.)
2. Iskrenog i ispravnog imana i vjerovanja, i dobrih djela.
Allah dž.š., kaže: „Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.“ (el-Bekara, 177.)
Pojedinac ili društvo bez jake i ispravne vjere nije u stanju izvesti sebe na pravi put, zbog toga što je pravilo takvog društva sljedeće: „vrijednuje se onaj koji je jači a ne onaj koji je bolji“, dok je parola islamskog društva: „vrijednuje se onaj koji je bolji a ne onaj koji jači“!
Društva koja nemaju ništa sa islamom su društva koja robuju samo svojim stomacima i svojim polnim organima. Allah dž.š., kaže: „Oni koji nevjeruju – uživaju i jedu, kao što stoka jede, a vatra džehennemska im je stjecište!“ (Muhammed, 12.)
3. Sprovedba praktičnog ibadeta i robovanja prema Allahu dž.š., u životu.
Allah dž.š., kaže: „Nisam stvorio džinne niti ljude ni zbog čega drugog do da Mi ibadete i da Mi robuju!“
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Ibadet je pojam koji predstavlja sve ono što Allah dž.š., voli i s čime je zadovoljan, bilo da su u pitanju riječi ili djela, vidljiva ili nevidljiva. Tako da je namaz, zekat, post i hadždž – ibadet; istinit govor, ispunjavanje emaneta, dobročinstvo prema roditeljima, spajanje rodbinskih veza, ispunjavanje ugovora, naređivanje dobra, zabranjivanje zla, borba protivu nevjernika i licemjera, dobročinstvo prema komšijama, siročadima, siromasima, putnicima, robovima bilo insanskim ili hajvanskim, uz dove, zikr, učenje Kur'ana – sve je to ibadet. Ljubav prema Allahu dž.š., i Njegovom Poslaniku s.a.w.s., i strah od Njega, uz kajanje i iskrenost prema Njemu, te uz strpljivost prema Njegovj vladi, zahvalu na Njegovim ni'imetima i blagodatima, zadovoljstvo Njegovim odredbama, oslanjanje na Njega, uz nadanje Njegovoj milosti, i strah od Njegove kazne – sve je to ibadet prema Allahu dž.š.!“ (Medžmu'ul-Fetava, 10/150.)
4. Borba protivu širka i idolatrije – a da bi se protivu nečega uspješno borili moramo se prvo sa njime upoznati, što znači da moramo intenzivno učiti i islam studirati.
Šejh el-Sa'adi rhm., kaže: „Tevhid ibadeta neće biti upotpunjen sve dok čovjek ne bude Allaha dž.š., imao za cilj u svojim htijenjima, riječima ili djelima, i šehadet nekog čovjeka neće biti ispravan sve dok se ne prođe velikog širka koji je oprečan tevhidu. Veliki širk je upućivanje neke od vrste ibadeta nekom drugom mimo Allaha dž.š., a da bi smo u potpunosti ostvarili tevhid moramo se proći i maloga širka koji zna vremenom povesti čovjeka velikom širku, poput zaklinjanja nekim ili nečim drugim mimo Allaha dž.š., licemjerstva itd..“ (el-Fetava el-Sa'adijje, str.13.)
5. Takvallah – bogobojaznost prema Allahu dž.š..
Allah dž.š., kaže: „Onome koji se Allaha boji, On će mu izlaza iz svake situacije naći! & i opskrbiće ga odakle se i ne nada.“; „onome ko se Allaha boji, On će sve što mu treba dostupnim učiniti.“ (el-Talak, 2-3-4.)
Zbog takvaluka Allah dž.š., daje izlaz iz svake situacije, daje opskrbu i nafaku, olakšava poslove, povećava znanje, daje moć razlučivanja između dobra i zla, poklanja Svoju ljubav kao i meleci i ostala stvorenja, i Svoju pomoć daje, i daje berićet iz Zemlje i iz nebesa, i daje bešarete i pohvale, i čuva od spletki nevjernika, i čuva djecu i potomstvo. Zbog takvaluka Allah dž.š., kabuli i prima dobra djela, oprašta grijehe na Sudnjemu danu, a briše i grijehe na dunjaluku i povećava nagradu. Zbog takvaluka Allah dž.š., džennet ostavlja u nasljedstvo.
Dakle, draga braćo, tek nakon ispunjavanja navedenih uslova, možemo se nadati boljitku i uspjehu, i na koncu, državi, kako na ovome tako i na budućem svijetu.
| < « | » > |
|---|