Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nas obaviještava, a njegova obavijest je sama istina, da će se pred kraj vremena (ahiruz-zeman), pojavljivati haridžijske skupine, opisujući ih slijedećim riječima: "Pred kraj svijeta će se pojaviti ljudi, mlađih godina, i nesuvislih snova; koristiće se govorom najboljeg stvorenja na Zemlji. Vjera njihova im neće grla prelaziti. Ispadaće iz vjere kao što strijela probada svoj cilj. Gdje god ih sretnete – ubijajte ih, jer se u njihovom ubojstvu nalazi nagrada na Sudnjeme danu!" (Pogledaj: Sahihul-Buhari, br. 3138, 3344, 5057-58., 6930; Sahihu Muslim, br.1063-64-66..) Nakon detaljne obrade osnova prvih haridžija, kao i njihovih ostataka poput Ibadija, i nakon obrade njihovih metoda rada, obilježja, osnova i vjerskih ubjeđenja, kao i stava Selefa prema njima, vidio sam za shodno upotpuniti datu materiju onim što joj sliči, a susrećemo se s time u svakodnevnom životu tj. karakteristike savremenih pokreta haridžizma, stremljenja, sklonosti i tendencije, kako na grupnim osnovama, tako i na pojedinačnim.
Sve to može odvesti jednom novom nastajanju haridžijskih stavova i ubjeđenja, ideologije i ponašanja karakterističnog samo za njih! Ono ãto stvar čini težom jeste i to da se začeci ove ideologije počinju javljati u mladim redovima savremenog islamskog buđenja i da'ave, poput:"Džema'atul-Tekfir vel-Hidžreh", i "Džema'atul-Tevekkuf vel-Tebejjun", i njima sličnih, što joj može, ako se ne bude na vrijeme reagovalo, uveliko škoditi. Ulema, i studenti islamskih nauka, moraju stručno prići navedenoj bolesti, i početi je liječiti, prije nego li se proširi po čitavom tijelu, što mogu iskoristiti oni koji iz naših fitni i iskušenja
samo profitiraju. Allah, dželle ša'nuhu, kaže: "Izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi..." (el-Enfal, 25.) Molim Allaha, dželle ša'nuhu, da nas sačuva zla fitni i iskušenja, vidnih i skrivenih, a nema snage, niti moći osim u Allaha; Allah nam je dovoljan, i divan li je On oslonac!
DANAS SE HARIDŽIJSKI PRAVCI
MOGU PODIJELITI NA DVIJE SKUPINE
Dotične skupine i pojedinci bi se mogli podijeliti na dvije grupe:
1. Grupacije onih koji se u potpunosti poistovjetiše sa prvim Haridžijama, nanovo oživljavajući njihove principe i pravila, poput, svima poznate, skupine Džema'atul-Tekfir vel-Hidžre, poznatiji pod imenom Džema'atul-Muslimin...
2. Grupacije onih koji se djelomično poistovjetiše sa prvim Haridžijama, podudarajuüi se s njima u nekim njihovim principima ili pravilima bilo akidetske, pravne ili metodološke provijencije. Osoba koja se bavi njihovim proučavanjem ih ne može svrstati u prave haridžije, ali ono što je fakat jeste da određenim postupcima ili razmišljanjima streme njima! Ova vrsta je brojnija, i više je zastupljenija, kako među pojedincima, tako i među grupama. Njihovi stavovi još nisu iskristalizirani. Ako im se na vrijeme ne priđe s pravilnim podukom, mogu prerasti u prave haridžijske pravce, kao što se to desilo sa Džema'atima tekfira, hidžre i tebejjuna.
Ovakve ideje i razmišljanja se, u globalu, javljaju među dvjema skupinama ljudi:
1. Među omladinom, slabijeg znanja i iskustva.
2. Među ovosvjetski-obrazovanim 'daijama', koji svoju ljubomoru prema vjeri pomješaše sa slabim poznavanjem šerijatskih propisa i njegovih normi; obično, svršenici društveno-prirodnih ili socijalnih fakulteta i odsjeka, u svakom slučaju neislamskih odnosno nešerijatskih fakulteta!
Potrudio sam se da što jasnije ukažem na navedenu problematiku, kako bi obavezu davanja savjeta, kojom nas Allah, dželle ša'nuhu, duži, skinuo sa svojih pleća. S ovom temom, prije svega, želim upoznati sljedeću skupinu ljudi: Ehlul-Hill vel-'Akd - čelne ljude ove vjere i da'ave, a to su:
1. Ulema, šejhovi i studenti-daije u pravom smislu te riječi-koje Allah, dželle ša'nuhu, odlikova poznavanjem šerijatskog znanja, radom po njemu, kao i razumjevanjem ove vjere i pozivanjem njoj, kako bi pristupili liječenju ovih bolesti uzmaksimalnu upotrebu znanja, mudrosti, pravilnog razumjevanja, i ostalih metoda selefa.
2. Ostale aktiviste, koji se bave da'vetom i misionarstvom, kako bi upoznavanje s ovim bolestima bilo glavnim razlogom da ih se kasnije klone i čuvaju, prije nego li bude kasno, i prije nego li njihovom liječenju pristupe nesposobni 'ljekari', koji će bolest još više povećati i proširiti, kako se to znalo dešavati u nekim islamskim zemljama, gdje su se takve bolesti počele liječiti policijskim 'aspirinima', jer se bilo bez ikakva znanja i mudrosti, što postojeći problem samo uveća. Zato... prije nego li se upustimo u detaljan govor o navedenim pojavama, obradićemo uzroke, razloge i pojave koje na njih utiču, i koje izazivaju njihovo nastajanje.
OPŠTI UZROCI I RAZLOZI NASTANKA
HARIDŽIJSKIH PRAVACA SVAKOG DOBA
Prije nego li se upustimo u razrađivanje faktora i razloga koji direktno prouzrokuju nastanak savremenih haridžijskih pravaca, spomenućemo neke od povijesnih razloga koji su vidno uticali na nastanak bivših haridžijskih pravaca. Po meni, ti povodi bi bili slijedeći:
1. Slabo razumjevanje vjere tj. slabost poznavanja šerijatskog znanja, ili njegovo stjecanje na neprirodni način.
2. Fanatizam u vjeri, strogoća i cjepidlačenje.
3. Neuravnotežena ljubomora spram vjere (emocije bez mudrosti i znanja).
4. Udaljavanje od uleme i učenjaka, neučenje pred njima, nestjecanje znanja izravno od njih, i ne slijeđenje istih.
5. Samoobmana, samoproglašavanje učenjakom i alimom, te uzdizanje nad učenim ljudima i ulemom.
6. Mladost, i slabo iskustvo.
7. širenje zla i nasilja u društvu, i zapostavljanje institucije "Naređivanja na dobro, i odvraćanje od zla".
8. Nesnalaženje u stvarnosti.
9. Neimanje strpljenja, i neimanje mudrosti u da'avetu.
10. Uzimanje 'znanja' od onih koji ga nisu dostojni, ili odonih koji ga ne nose u svojim prsima, ili su pak nestruči po datom pitanju, ili su ga stjecali putem neispravnih metoda! Kada se navedeni razlozi, ili pak veći dio njih, pokupe na jednome mjestu-tren je spreman za nastajanje pravog haridižzma, ili pak nekih njegovih specifika i svojstava, bilo koje mjesto, ili vrijeme, ili narod da je u pitanju!
Stvar će postati gorom ako se vlasti ne obazru na anuliranje onoga što prve izaziva, i onda ako se ulema, studenti, daije i misionarski aktivisti predaju nemaru i neradu-zapostavljajući liječenje spomenutih bolesti.
Nastavi će se inšAllah....
Izvadito iz knjige: Dirasat fil-Ehva'i vel-Fireki vel-Bide'i ve Mevkifus-Selefi Minha
Autor:
pr.dr. Nasir b. Abdul-Kerim el-'Akl
| < « | » > |
|---|