Doista je jedinstvena, odnosno ujedinjena riječ muslimana, kao i ujedinjenje njihovih safova a ostavljanje razjedinjenja, od temelja ove vjere i uzvišenih ciljeva šeri'ata. Stoga je rad na tome, tj. ostvarenju spomenutoga u našoj stvarnosti veličanstven zahvat i djelo na kojem rade oni koji vole ovu vjeru i žele joj pomoći. Međutim, iako je ovaj cilj veličanstven i plemenit, neki su se prihvatili puta koji ne vodi do željenog cilja, odazivajući se pokušaju i naporima spajanju istine i batila (neistine), ne obraćajući se, niti pridavajući pažnju akidetskom razilaženju sa drugom stranom. Sa ovoga stajališta ili podloge je i kreno poziv u "približavanje" Ehlu Suneta i šija, i ujedinjenju njihovih redova. Kroz svaki pokušaj na ovome, a bilo ih je kroz istoriju mnogo, uvjerili smo se u njihovu beskorisnost.
Kao što smo se uvjerili da je pokušaj "približavanja" od strane šija (rafidija) u stvarnosti samo zastor iza kojeg se krije širenje ši'itskog mezheba među sljedbenicima Ehlu Sunneta, iskorištavajući pri tome iskrenu namjeru Ehlu Suneta i njihovu brigu oko ujedinjenja islamskih redova i islamske riječi.
Pozivanje na "zbližavanje" treba da bude utemeljeno tako da će dovesti do postavljenog cilja, a to je slijeđenje Allahove Knjige, prihvatanje sunneta i rad po njemu, kao i držanje upute i puta ispravnih predhodnika i ashaba. Ako nemamo pred sobom ove ciljeve onda je poziv u "zbližavanje" ustvari samo "prodiranje" šija u sunijske redove.
Pozivanje na "zbližavanje" između sunija i šija današnjice je počelo prije nekoliko desetina godina i nije dovelo osim do širenja ši'itskog, odnosno rafidijskog mezheba među sljedbenicima Ehlu Sunneta. Stoga, svako onaj koji se prihvatio ovog puta, poslije određenog perioda je svatio kako je gubio svoje drgaocjeno vrijeme na tome bez ikakvog postignutog željenog cilja ili rezultata. Jedan od njih je istaknuti islamski učenjak i šejh Muhamed Rešid Rida koji je proveo radeći na "zbližavanju" više od trećine stoljeća (više od trideset godina) da bi nam na kraju rekao ukratko o svome iskustvu na tome polju:"Postalo mi je jasno, poslije moga dugog izučavanja i rada sa šijama, da većina ši'itske uleme ne želi "zbližavanje" i dogovor sa sunijama, jer se to podudara sa njihovim ličnim koristima kao što je pložaj, ugled i sticanje imetka odnosno bogaćenje".
Jedan od sunijeske uleme koji je također pokušao nešto postići na ovome polju jeste i doktor Mustafa Es-Sibai' koji je se sastao sa ši'itskim (rafidijskim) ličnostima, političarima, posjetio njihove intelektualce, pisce i književnike, a koji nam je izjavio "da je jedino što su ponudili jeste udodvoravanje popraćeno psovanjem ashaba i njihovo vrijeđanje, sa uvjerenjem (akidom) u sve rivajete (predaje) o tome koje su došle u njihovim knjigama. Napominje nas i podsjeća, doktor Mustafa, da su upravo oni tj. rafidije ti koji pozivaju na "zližavanje" dok tragove od toga ne nalizimo kod njih niti u njihovim namjerama, a za to imamo najbolji primjer Iran i Irak, nego su ustrajni na onome što je u njihovim knjigama koje su ispunjene potvorama ashaba, psovanjem istih i iznošenjem laži na njih. I kao da je na kraju svrha i cilj "zbližavanja" u stavri približavanje sunija u rafidijski ili ši'itski mezheb".
Kroz isto iskustvo su prošli; šejh Abdul-Latif ibn Muhamed Es-Sebki, šejh Muhamed Arefeh, šejh Taha Es-Sakit i mnogi drugi. Na kraju su svi shvatili da je cilj "zbližavanja" nemoguć jer razilaženje sa rafidijama nije u sporednim stvarima nego u samim temeljima vjere islama, kao što je istinsko "zbližavanje" nemoguće i neće se desiti osim ako se jedna od dvije skupine ne odrekne temelja svoga vjerovanja i ubjeđenja, a u ovome i jeste sama srž čitavog problema.
"Vrisak Kardavija"
Nedavno je, šejh doktor Jusuf El-Kardavi,-Allah ga svakim dobrom nagradio- izjavio i dao oštro upozornje o opasnosti ši'itskog projekta, napominjući i jasno dajući do znanja ljudima o opasnostima koje sa sobom nosi rafidijski mezeheb po njihovu vjeru i čitav islamski umet.
Ovo upozorenje šejha Kardavija je radosno dočekano od strane iskrenih, onih kojima je briga očuvanje šeri'ata. Sdruge strane, ovo upozorenje je naljutilo rafidije i njihovu ulemu, njihova sredstva informisanja pa su žestoko napali kroz sredstva informisanja šejha Kardavija i nastojali ga okaljati iznoseći razne, istovremeno smiješne, potvore. Nije to začuđujuće od njih, jer kada nemaju dokaza za svoj "batil" (neistinu) onda pribjegavaju drugim sredstivma pa čak i likvidaciji suparnika, tj. onoga koji je iznio njihove podlosti i razotkrijo njihovu akidu i vjeru.
Ovaj, mora se priznati, hrabri stav šejha Kardavija nije došao tek tako, bez znanja i bez spoznaje stvarnosti rafidija tj. šija, nego je plod i rezultat dugogodišnjeg i mukotrpnog njihovog proučavanja i praćenja njihovog rada na širenju rafidijskog mezheba u redovima sunija. Kada su ga, tj. Kardavija, neki ukorili i zatražili od njega da se sastane sa ši'itskom ulemom i porazgovara sa njima odgovorio je:"Moj doktore, to se već događalo i dešavalo u zadnjih deset godina ili više, kao što se također dešavalo i događalo kroz razne skupove, kao i kroz moju posjetu Iranu 1988 g. kada sam se sastao sa ulemom Teherana, Kuma i Asfehana, kao što sam takođe pisao o tome u svojim pismima i istraživanjima i djelima od kojih je posljednje "Pravila (načela) raspravljanja i približavanja među islamskim pravcima (mezhebima)". Međutim, uvjerio sam se da njihov plan i nacrt je u toku, da su ustrajni samo na tome kako da postignu svoj postavljeni i zacrtani cilj, na kojem troše ogromne imetke i novce, obučavajući i pripremajući za taj rad i plan ljude, otvarajući organizacije i razne ustanove. Stoga sam morao da "zazvonim na zvono opasnosti", a zvono opasnosti, moj dotore, nema svrhe ako nije glasno, tako da probudi uspavanoga i koje će se nadaleko čuti".
Potom je vrlo jasno izjavio i rekao:"Opasnost od širenja rafidijskog ili ši'itskog mezheba leži u tome što iza toga projekta stoji čitava država koja ima strateške ciljeve na svome širenju i svome uticaju".
Sljedbenici suneta i muslimani trebaju da su svjesni opasnosti koju im donosi i u sebi nosi rafidijski mezheb. Trebaju da istraže i obznane ljudima njihovo vjerovanje, planove i ciljeve. Moraju biti svjesni da se često kriju iza parola kao što su:"ujedinjenje muslimanske riječi i redova", "ujedinjenje muslimana protiv zajedničkog islamskog neprijatelja Amerike i Izraela", sl. Sjetite se rafidijskog djelovanja protiv sunija ili sunijskih država, kako su npr. "zaboli nož u leđa" osmanlijskom carstu i vojsci kada su držali pod opsadom Beč, pa su dizali pobune tako da je sultan bio prisiljen povući vojsku ili dio vojske kako bi ugušio te pobune a samim tim Beč nije pao u muslimanske ruke. Istorija je ovakvih primjera puna. Savjetujem čitaocu da pročita djelo "Veliki šejtan" od Halida Tulića koje je na bosanskom jeziku a može se naći na web-stranicama. Nadam se i Allaha molim Uzvišenog, da me počasti i omogući mi uskoro da napišem bar ukratko o glavnim akaidskim temeljima rafidija ili šija, kako bi nam bilo jasno njihovo (ne) vjerovanje i kako bi spoznali njihovu opasnost po islam i umet.
Međutim, ono što je trebalo učiniti jeste razotkriti ljudima iskvareno rafidijsko (ši'itsko) vjerovanje i njihovu akidu, koje bi bilo popraćeno pozivanjem istih u slijeđenje ispravnog Poslanikovog, sallallahu a'lejhi ve selleme, sunneta, kao što je to učinio šejh Musa ibn Džarallah Et-Turkistani. Ovaj način i ova metoda, -da je kojim sučajem korištena-, bila bi korisnija od poziva u "zbližavanje"-i da je uspjelo to "zbližavanje"- ne bi bilo ništa drugo osim mješanja istine sa neistinom, i njihovo izjednačavanje.
| < « | » > |
|---|