Danas se navršava odprilike nedjelja dana od kako su naša braća – muslimani, arapi iz Palestinske Gaze, pod teškim vazdušnim i kopnenim bombardovanjem. Na stotine je mrtvih i ubijenih, a preko hiljadu je ranjenih. Ali, Allah dž.š., sve što čini i radi, to u sebi ima prevelikih mudrosti, za neke možda pojmljive a za neke i ne.
Samo mjesto napada, koje je trn u oku Izraela, zove se Gaza – što nas odprilike može podsjećati i na nužnost vraćanja islamskog ummeta i muslimana onome po čemu je nekada bio najspecifičniji i najprepoznatljiviji u svijetu a to je iskrena i prava borba na Allahovom dž.š., a protivu Allahovih neprijatelja – gdje svaki musliman mora biti jedno od dvoje: il' šehid il' gazija!
Gaza je oblast u Palestini koja je okružena jevrejima sa svih strana, i sa jedne strane morem, koje također kontrolišu jevreji. Gazza predstavlja pravi zatvor na otvorenom, tako da je tamo inače veoma teško živjeti u mirnodopskim okolnostima, a kamo li u ratnim! Stanovnici Gaze su danas i šehidi ali Boga mi i gazije jer su se uhvatili u koštac sa najljućim neprijateljem islama, sa Jevrejima, i moramo priznati da im nije lako.
Da bi shvatili jačinu i težinu njihovog problema, kao i ljude kojima su oni iskušani, navešćemo jedan kur'anski ajet, kojeg ćemo danas i pobliže pojasniti, a koji na pravi način opisuje palestinske ali i direktne naše neprijatelje. Allah dž.š., kaže: "Ti ćeš sigurno naći da su vjernicima najljući neprijatelji Jevreji i mnogobošci; i svakako ćeš naći da su vjernicima najbliži prijatelji oni koji govore: »Mi smo kršćani«, zato što među njima ima svećenika i monaha i što se oni ne ohole." (el-Ma'ida, 82.)
Hafiz Ibnu Kesir rhm., kaže: "Ti ćeš sigurno naći da su vjernicima najljući neprijatelji Jevreji i mnogobošci" – a to je zbog toga što je nevjerstvo jevreja bilo oličeno u nevjerstvu inata i poricanja (kufru inad ve džuhud), uzdizanju i oholjenju nad istinom, ponižavanju ostalih ljudi kao i u ponižavanju uleme i učenih. Zbog svega navedenog, jevreji su, između ostalog, bili specifični i po ubijanju Allahovih poslanika (kao što Allah dž.š., kaže: "...I poniženje i bijeda na njih padoše i Allahovu srdžbu na sebe navukoše zato što u Allahove dokaze nisu vjerovali i što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali, zato što su neposlušni bili i što su sve granice zla prelazili." (el-Bekara, 61.); "...Kad god vam je koji poslanik donio ono što nije godilo dušama vašim, vi ste se oholili, pa ste jedne u laž utjerivali, a druge ubijali." (el-Bekara, 87.); op.prev.) – što su isto pokušavali i sa našim Poslanikom – Muhammedom s.a.w.s., i to nekoliko puta. Pokušavali su ga ubiti i otrovati, pokušavali su ga opsihriti i bacati mu čini i magije (pokušavali su stijenu na njega strovaliti, op.prev.), pokušavali su mušrike na njega izazivati – neka je na sve njih Allahovo dž.š., prokletstvo, do Sudnjega Dana!" (Pogledaj: Tefsir Ibnu Kesir, 2/117.)
Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Neće se osamiti jevrej sa muslimanom – a da neće poželjeti da ga ubije!" (Ibnu Merdivejh, Sa'alebi, Ibnu Hiban)
Imam Abdurre'uf el-Menavi rhm., u šerhu ovog hadisa, kaže: "Ovaj hadis nas upućuje na to da jevreji uvjek nastoje biti u odnosu na ostale gornji kako bi mogli upravljati njima. Uobičajavli su se baviti i medicinom kako bi mogli lako dolaziti do glavešina i vođa ostalih naroda koji bi se s vremena na vrijeme razboljevali – a koje bi kasnije, namjerno ili nenamjerno, krijući ubijali. Sa muslimanskim ummetom nastoje raditi isto ono što su uobičajavali raditi i sa božijim poslanicima (tj. ubijati ih, op.prev.)." (Fejdul-Kadir, br.7903.)
S obzirom na to da je Allah dž.š., rekao: "Ti ćeš sigurno naći da su vjernicima najljući neprijatelji Jevreji i mnogobošci" – primjećujemo da su jevreji na prvom mjestu što se neprijateljstva prema islamu i muslimanima tiče. Jevreji, kao i Srbi, smatraju da su oni odabrani i nebeski narod, za razliku od ostalih naroda, i ubjeđenja su da je džennet pripremljen samo za njih!? Jevreji mrze sve nejevreje, a pogotovo muslimane, i kod njih postoji jedno pravilo, koje glasi: "Obaveza je, na bilo koji način, nanositi zlo, svakom onom ko nije jevrejske vjere!" – pa je ovo vodilja svakog jevreja na zemaljskoj kugli, i na ovom principu počivaju sva njihova udruženja i njihove lože - "Jevreju je halal i dozvoljeno da radi šta god hoće prema nejevrejinu!"
Poslanik s.a.w.s., je sklapao mirovne ugovore sa Jevrejima iz svog okruženja – ali, i pored toga, Jevreji nikako nisu mirovali, već su uvjek djelovali u pravcu nestanka Muhammeda s.a.w.s., i muslimana. Na tom putu su se često pomagali mušricima i arapskim idolopoklonicima – što je bio generalni povod da se Poslanik s.a.w.s., generalno obračuna sa jevrejima na arabijskom poluotoku, istrijebivši ih sve do jednog (plemena Benu Kajnuka, Benu Nudajr, Benu Kurejza) – što je ostavljeni sunnet, amanet i islamski propis, po pitanju njih - do Sudnjega Dana!
Prevrtljivost, kršenje ugovora i dogovora kao i varanje je glavno obilježje jevreja, i to je bolest od koje se oni nikako ne mogu izliječiti osim onih međ' njima kojima se Allah dž.š., naročito smilovao, i olakšao im put istine – a kojih je stvarno malo!
Allah dž.š., u pogledu jevreja, kaže sljedeće: "Najgora stvorenja kod Allaha su oni koji poriču, oni koji neće da vjeruju, 56. oni s kojima ti ugovore sklapaš, pa oni svaki put, ne bojeći se posljedica, krše ugovor svoj. 57. Ako se u borbi s njima sukobiš, tako ih razjuri da se opamete oni koji su iza njih. 58. Čim primjetiš vjerolomstvo nekog plemena, i ti njemu isto tako otkaži ugovor – Allah uistinu ne voli vjerolomnike. 59. I neka nikako ne misle oni koji ne vjeruju da će se spasiti; oni doista neće moći umaći. 60. I protiv njh pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih – vi ih ne poznajete, Allah ih zna. Sve što na Allahovom putu potrošite naknađeno će vam biti, neće vam se nepravda učiniti. 61. Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i sve zna." (el-Enfal)
Allah dž.š., sljedećim ajetima, definiše kakav treba biti odnos muslimana spram jevreja i kršćana, pa kaže: "Ni Jevreji, ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu. Reci: »Allahov put je jedini pravi put!« A ako bi se ti poveo sa željama njihovim, nakon Objave koja ti dolazi, od Allaha te niko ne bi mogao zaštititi niti odbraniti." (el-Bekara, 120.); "51. O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine. 52. Zato ti vidiš one čija su srca bolesna kako se žure da s njima prijateljstvo sklope, govoreći: »Bojimo se da nas kakva nevolje ne zadesi.« A Allah će sigurno pobjedu ili nešto drugo od sebe dati, pa će se oni zbog onoga što su u dušama svojim krili kajati, 53. a oni koji vjeruju reći će: »Zar su to oni koji su se zaklinjali Allahom, svojom najtežom zakletvom, da su zaista s vama?« Djela njihova biće poništena, i oni će nastradati." (el-Ma'ida)
Ovi ajeti nas upućuju na to da nikako ne smijemo biti u ljubavi sa jevrejima i kršćanima i ostalim idolopoklonicima sve dok ne povjeruju u Allaha dž.š., Stvoritelja nebesa i zemlje! Obaveza nam je čuvati se od njih i od njihovih spletki zbog toga što oni ne miruju kada je neprijateljstvo prema Allahu i prema Njegovim robovima u pitanju!
Allah dž.š., kaže: "O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast žele: jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate. 119. Vi njih volite, a oni vas ne vole, a vi vjerujete u sve Knjige. Kad vas sretnu, govore: »Vjerujemo!« – a čim se nađu nasamo, od srdžbe prema vama grizu vrhove prsta svojih. Reci: »Umrite od muke!« Allahu su, zaista, dobro poznate misli svačije. 120. Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesili vas kakva nevolja, obraduju joj se. I ako budete trpjeli i ono što vam se zabranjuje – izbjegavali, njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade." (Alu Imran, 118-120.)
Kršćani su također neprijatelji islama, ali su jevreji mnogo žešći i promućurniji od njih! Jevreji, na sve načine, koriste kršćane kao i ostale idolopoklonike, u svojoj borbi protivu Božijih poslanika kao i njihovih sljedbenika – muslimana. Kršćani su jedan obični jahaći konj kojeg jevreji zajašu kad god im se ukaže potreba da udare na islam i muslimane pa zbog toga Jevreji vode ratove po islamskom svijetu ali ratove u kojima nikada ne ginu Jevreji – već kršćani poput britanaca, španaca, srba, bugara itd.. Jevreji nisu budale, znaju oni šta rade, za razliku od kršćana koji su prave budale kada se tako stavljaju na volju i raspolaganje najgorim stvorenjima na zemaljskoj kugli – Jevrejima!
Protekla historija kao i današnja stvarnost – su najbolji dokazi istinitosti navedenih kur'anskih ajeta. Zla koja su počinili i koja i dan danas čine, spram muslimana – kako jevreji tako i kršćani, su dovoljan dokaz svima nama da je Kur'an Plemeniti istina, i da je on od Allaha dž.š., pa ga se čvrsto držimo i u našim životima ga sprovodimo, kako bi se na obadva svijeta spasili!
Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: "Neće se desiti Sudnji Dan, sve dok muslimani ne savladaju Jevreje, kada će se jevrejin skrivati iza kamena ili drveta – a isti taj kamen i to drvo će uzvikivati: O muslimanu, evo ga jevrejin iza mene, dođi i ubij ga – izuzev drveta po imenu Garkad; to je jevrejsko drvo!" (Muttefekun 'alejh)
| < « | » > |
|---|